Studenti FFOS-a o „novom normalnom“

Prethodna dva mjeseca suočeni smo s pandemijom koronavirusa. Nastojimo biti odgovorni i brinuti se za druge kako bi situacija u kojoj se nalazimo što prije završila. Svakim danom privikavamo se na „novo normalno“ i pokušavamo nastaviti sa svojim svakodnevnim obvezama. Potaknuta situacijom u kojoj se nalazimo, odlučila sam provesti intervju sa svojim članovima časopisne družine MI(t), studentima Filozofskog fakulteta u Osijeku. Moji današnji sugovornici studentice su prve godine diplomskog studija Hrvatskog jezika i književnosti i Filozofije – Vedrana Đurić, Dora Romanjak i Dora Šiško i Domagoj Kaučić, student prve godine diplomskog studija Hrvatskog jezika i književnosti i Povijesti. Kako je na njih utjecala ova situacija, što im najviše nedostaje i njihova razmišljanja o još mnogo toga pročitajte u nastavku.

Poštovane i drage kolegice, poštovani i dragi kolega, lijepo vas pozdravljam i zahvaljujem vam na sudjelovanju u intervjuu. Iznenada smo se našli u ovakvoj situaciji koju nitko nije mogao zamisliti, a naš uobičajeni način života uvelike je promijenjen. Kako je na vas utjecala situacija vezana uz koronavirus? Jeste li možda otkrili novi hobi kojim se želite baviti, pročitali dobru knjigu ili nešto drugo što biste željeli podijeliti s našim čitateljima?

Domagoj: Na mene je situacija utjecala ispočetka negativno zato što su mediji stvorili pritisak i bili su pretjerano negativni i stvarali su stres u vezi s pandemijom. Međutim unatoč povećanim domaćim zadaćama i zadatcima, trudio sam se pronaći vremena za sebe pa sam se za to vrijeme kod kuće opuštao ležeći na ležaljci u vrtu i igrajući se sa svojom mačkom i susjedinim psom.

Dora Š.: Mislim da ne postoji osoba na koju ovo stanje nije na neki način utjecalo. Vrlo sam emotivno proživljavala čitavu ovu situaciju. U jednom danu izmijenila bih nebrojeni broj različitih emocija: od tuge, nemoći do nade, sreće i optimizma. Nisam otkrila nikakav novi hobi, ali sam pročitala nekoliko dobrih knjiga. Jedna od njih jest Umijeće ljubavi Ericha Fromma koju preporučujem svima koji vole propitivati značenje međuljudskih odnosa.

Tijekom ova dva mjeseca, dok nije došlo do popuštanja mjera, što vam je najviše nedostajalo od tzv. normalnog načina života? Kako ste provodili dane u izolaciji?

Vedrana: Nikada nisam mislila da će mi dodir toliko nedostajati. Nedostajali su mi dragi ljudi i zagrljaji. Kave i faks s vremenom su mi počeli nedostajati, ali dodir je ono što mi je najviše nedostajalo. Dani u izolaciji prošli su mi brže nego što sam mislila iako su mi neki trajali kao vječnost.

Dora Š.: Najviše mi je nedostajalo to što se nisam mogla vidjeti s bakom i djedom jer smo pazili da se oni kao rizična skupina ne bi zarazili. Brat i ja gledali smo se s njima isključivo preko Vibera. To mi je bilo zbilja teško jer sam jako povezana s bakom i djedom i vidjeti njih uplašene i tužne još me je više rastuživalo. Na svu sreću zaokupljenost obvezama za faks nije mi dopuštala prekomjerno razmišljanje. Veći dio dana bila sam zaokupljena pisanjem zadaća, seminara, čitanjem lektira, a kada bih uhvatila slobodnog vremena to vrijeme sam uglavnom provodila u razgovoru s bližnjima. Osim toga počela sam više kuhati i isprobavati neke nove recepte. U pauzama od fakultetskih obveza pogledala bih koji film ili kazališnu predstavu na daljinu.

Vjerujem da ste upoznati s online kulturom u Hrvatskoj. Jeste li pogledali predstavu na daljinu ili virtualno posjetili muzej i kako vas se to dojmilo? Mislite li da takav način upoznavanja s kulturnim sadržajima može i dalje ostati?

Domagoj: Pogledao sam neke predstave, na primjer Ciganin, ali najljepši koja je temeljena na istoimenom romanu. Također kad sam se jako zaželio putovanja (a to uvijek želim), pogledao sam na YouTubeu neke virtualne šetnje po gradovima koje želim posjetiti. Isto tako je i s muzejima, primjerice British Museum ima vrlo dobre i zanimljive virtualne šetnje koje se tiču povijesti.

Dora R.:  Gledala sam predstave našeg osječkog HNK na Slavonskoj televiziji, subotom u večernjim satima. Mislim da takav način upoznavanja s kulturom može ostati jer je ovo doba zapravo pokazalo koliko su ljudski poslovi i obveze ovisni o internetu.

Naše svakodnevne odlaske na fakultet zamijenila je nastava na daljinu. Što mislite o virtualnoj nastavi – koje prednosti i nedostatke možete izdvojiti? Smatrate li da je dobra organizacija i provedba nastave na daljinu u osnovnoj i srednjoj školi?

Dora R.: Prednosti nastave na daljinu za studente odnose se na našu mogućnost organizacije vlastitih obveza u okviru individualnog pristupa i nahođenja, dok je to u vrijeme polaženja na nastave na fakultetu izrazito otežano jer nas uvjetuje raspored. Nedostatak je taj što pojedini profesori daju obveze koje imaju veću težinu od fizičkog dolaska na nastavu, to jest ne znaju pravu mjeru kako nadoknaditi jedan susret. Što se tiče nastave na daljinu u školama, mislim da su iskustva u virtualnoj nastavi individualna.

Vedrana: Osobno mislim da je online nastava za osnovne i srednje škole jako loše organizirana i da je osmišljena samo kako bi se provela bilo kakva nastava. Učenici s jedne strane rade previše ili s druge strane apsolutno ništa. Brat mi je osmaš pa mu ovakva nastava predstavlja problem jer ne zna kako će upisati srednju školu ni kako će se zaključiti ocjene, a neki nastavnici im ne daju priliku povisiti ocjenu, nego svi dobivaju onu koja im je zadnja.

Nadovezujući se na prethodno pitanje, zanima me vaše mišljenje o organizaciji i provedbi nastave na daljinu na našem Fakultetu.

Dora Š.: Online nastava ima svoje prednosti, ali i nedostatke. Prednost je ta što smo si svi na neki način osigurali zdravlje jer nismo morali ići na fakultet ili u školu. Nedostatak je u tome što neki nastavnici zadaju zadaće koje su vrlo iscrpne te pretpostavljaju naše cjelodnevno sjedenje i rad za računalom. Osim toga neki profesori zahtijevali su puno više nego inače. Smatram da se većina nastavnika u školama trudi da svojim učenicima na što učinkovitijinačin predoče planirano gradio. Dakako, to ne može zamijenitiživu riječ nastavnika i razrednu atmosferu.

Domagoj: Mislim da je online nastava provedena na našem Fakultetu vrlo dobro, ali kao što sam rekao, jedino je problem što imamo mnogo zadaća koje uz kolokvije, seminarske radove i predavanja u virtualnim učionicama dosta otežavaju i produžuju naš rad.

Koja su vaša predviđanja za budućnost. Mislite li da bi se ovakva situacija mogla ponoviti? Ako je odgovor potvrdan, mislite li da bi online nastava mogla naprednije funkcionirati?

Dora R.: Nisam sigurna hoće li se ovakva situacija ponoviti, no smatram da bi tada nastava na daljinu mogla bolje funkcionirati.

Vedrana: Želim vjerovati da se ova situacije više neće ponoviti, a ako bi se ponovila, online nastava sigurno će bolje funkcionirati jer smo sada bili posve nepripremljeni za ovu situaciju.

Iako još uvijek nismo sigurni kako će naše ljeto izgledati, koji su vaši planovi za ljeto?

Domagoj: Moji planovi za ljeto bili su da idem na neko putovanje, ali nisam siguran hoću li to u ovim okolnostima uspjeti ostvariti. Također planiram ići u teretanu, pogledati neke serije za koje sada nemam mnogo vremena te pročitati neke krimiće sa svog popisa. Možda ću ići i raditi na more, ovisno o tom pronađem li nešto dobro i privlačno.

Dora R.: Moj plan za ljeto uključuje učenje za ispite, odmor i slično.

Vedrana: Iskreno se nadam da smijemo imati planove za ljeto jer moji planovi uključuju odlazak na more i duga druženja s prijateljima koji su mi jako nedostajali.

Dora Š.: Za ljeto se nadam odlasku na more i konačnom opuštanju nakon ove stresne situacije.

I za kraj – što vas čini sretnima?

Domagoj: Najviše me čini sretnim čitanje knjiga koje ja volim, rad na sebi, pisanje pjesama kada me „pukne“ inspiracija, razgovor s dragim ljudima, vožnja bicikla i možda najviše od svega putovanja.

Dora R.: Sretnom me čine male stvari.

Vedrana: Sretnim me čine pravi prijatelji, duge šetnje i dugi razgovori.

Dora Š.: Sretnom me čini glazba koju svakodnevno slušam, knjige, filmovi i kazališne predstave koje u svoje slobodno vrijeme odabirem te zdravi i veseli ljudi iz moje okoline.

Drage kolegice i kolega, zahvaljujem vam na odvojenom vremenu za ovaj intervju. Nadam se da ćemo se uskoro moći ponovno susresti, a do tada ostanite zdravi i odgovorni.

Razgovarala Vanesa Kraljik

Comments are closed.

Sva prava pridržana 2022., Filozof iz Osijeka

Pravila privatnosti