Dragi moj Odsječe za hrvatski jezik i književnost,
prije svega, dugujem ti jedno veliko: HVALA!
Vjerojatno se pitaš odakle sad to. Što se sa mnom dogodilo da ti zahvaljujem? Želim ti time ukazati da namjera ovoga pisma nije moj obračun s tobom. Mi smo puno toga prošli, a kažu da kad s nekim proživiš određeno vrijeme, ono ne može biti beznačajno i bezutjecajno na tebe. Pa tako si i ti na mene ostavio trag. Ovim pismom želim ti iskazati sve ono što sam godinama u sebi čuvala, a mislila sam o tebi i o našem višegodišnjem prijateljstvu.
Prije nego što sam upisala Filozofski fakultet Osijek, moj san bio si ti. Naime jedino što sam znala jest da želim studirati hrvatski jezik i književnost. To je bilo ono u što sam stopostotno bila sigurna da je za mene. Osim toga znala sam da želim još nešto uz to da se ne bismo ti i ja previše osamili i dosadili jedno drugome. Stoga sam kao svoj drugi studijski smjer odabrala filozofiju.
Prije upisa na Fakultet nisam znala puno toga. Jedino što sam o Odsjeku za hrvatski jezik i književnost znala bilo je iz priča moje tete, inače profesorice hrvatskog jezika i književnosti, koja je prije mnogo godina studirala na našem Fakultetu. Ona mi je i otkrila da si osnovan akademske godine 1997./1998. „Pa mi smo generacija!“, zaključila sam radosno pred tetom tada. Kao i većina djece uzor sam tražila u starijim osobama iz svoje okoline te ne čudi što je i teta bila jedan od mojih uzora. Dogodovštinama o svojim učenicima, pojedinim nastavnim satima, izletima i terenskim nastavama teta mi je uvijek davala do znanja da radi posao koji voli i u kojem uživa. Meni su njezine priče uvijek bile inspirativne i poučne. Mislim da me upravo njima pridobila i u određenoj mjeri utjecala na moj odabir studija. O Odsjeku za hrvatski jezik i književnost uvijek je govorila s izrazitom zahvalnošću i ispunjenošću. Kada sam joj rekla da i ja planiram upisati „hrvatski“, bila je presretna. Rekla je da je u meni pronašla sebe s početka studija i da mi želi svu sreću. No rekla mi je da ju jedino plaši hoću li jednog dana pronaći posao u stuci s obzirom na stanje u našoj državi i na nedovoljan broj slobodnih radnih mjesta. Toga sam bila svjesna i ja te još uvijek sam. Razmišljajući o tome, uvijek se spriječim u potapanju u loše misli jer stvarno vjerujem da se upornošću, radom i vjerom u sebe može zaista postići neizmjerno mnogo.
Kada sam te upisala, mojoj sreći nije bilo kraja. Jedva sam čekala vidjeti što ćemo učiti, a posebice što ćemo čitati. Oduvijek sam voljela književnost i uživala u čitanju, čak i lektiri. Nadala sam se da ću napokon naći odmor od svih onih nepotrebnih matematičkih formula, kemijskih simbola i drugih gimnazijskih predmeta koje nisam voljela. Istražila sam da Odsjek za hrvatski jezik i književnost u Osijeku čini šest katedara, a to su: Katedra za hrvatsku književnost, Katedra za teoriju književnosti i svjetsku književnost, Katedra za hrvatsku jezičnu povijest i hrvatsku dijalektologiju, Katedra za suvremeni hrvatski jezik, Katedra za hrvatski jezik i jezikoslovlje i Katedra za staru hrvatsku književnost. Radovala sam se svome hrvatskom i željno iščekivala nova znanja i ideje. Nažalost, moja iščekivanja splasnula su nakon prvog semestra i kolegija koje sam tada imala. Kolegiji kao što su Staroslavenski jezik i Teorija jezika nisu bili naslovi kakvima sam se nadala na prvoj godini studija. Tada sam bila uvjerena da sam pogriješila studij i da ti i ja ipak nismo jedno za drugo. No kako sam znatiželjna i uporna osoba, nisam si htjela dopustiti da me nazivi kolegija poremete u studiranju o kojemu sam godinama maštala. No i navedeni kolegiji uspjeli su me pridobiti. Iako sam u početku sumnjala u svoj prolaz, na kraju su mi se svidjeli i njihovi sadržaji, a i moje konačne ocjene. Ponajviše mi se svidjelo što sam bila u pravu. Naime kako su godine studija odmicale, uvjerila sam se da na svakom studiju postoje predmeti koji su mi draži i oni koji su to u manjoj mjeri. To je posve razumljivo s obzirom na to da ni mi koji smo tebe upisali nismo svi jednaki. Dok neki više vole jezik i zaokupljanje pojedinim jezičnim nedoumicama, drugi pak više uživaju u iščitavanju romana ili pjesama i njihovoj interpretaciji. Upravo je to jedna od značajki koja me se ponajviše dojmila tijekom studija – što sam upoznala ljude koji s jednakom strašću pristupaju različitim ograncima hrvatskog jezika i književnosti i s velikim entuzijazmom ispunjavaju svoje fakultetske obveze. Stoga su me ti ljudi ponajviše potakli da nastavim studij i zavolim svaki njegov dio.
No da se ne bi previše crvenio dok čitaš ovo pismo, želim ti ukazati i na neke trenutke u kojima se nisam osjećala najsretnijom. Naime tijekom ove četiri godine studiranja zamijetila sam pojedinosti koje bi trebao popraviti, na primjer kriterije ocjenjivanja pojedinih kolegija (nerijetko sam ocjenjivanje previše ozbiljno shvaćala i uzimala k srcu!). Isto tako trebalo bi uskladiti kolegije i ECTS bodove. Smatram da zahtjevniji obvezni kolegiji nisu bodovani očekivanim ECTS bodovima, dok neki izborni predmeti to jesu. Dakako, mjesta za napredak uvijek ima, a ja ne sumnjam da ćeš obratiti pozornost i na to.
Također naučio si me da trebam biti sigurnija u sebe i vjerovati, prije svega, sebi. Uz to naučio si me da studiranje nije katkad lako te da je potrebno provesti i dane i noći učeći za određeni ispit ili pripremanje seminara. No naučio si me mnogo više od toga. Naučio si me da više cijenim ostatak dana koji, iako ga uz cjelodnevno predavanje malo preostane, mogu provesti kvalitetno i u okruženju s meni dragim ljudima. Naučio si me i mnoštvo toga novoga o hrvatskom jeziku i književnosti. Nadogradio si moje znanje novim saznanjima, primjerima, idejama. Opskrbio si me novim književnim naslovima, zanimljivim sudbinama i pričama likova, raznoraznim interpretacijama pojedinih književnih djela i još mnogo toga. Uputio si me kako prepoznati kada netko radi svoj posao s ljubavlju i predanošću, a kada to ne čini. Primjeri za to poticajno su utjecali na mene da znam kako se trebam ponašati prema svojim budućim učenicima, a kako ne bih trebala. Iako sam zbog tebe znala pustiti suzu ili se osjetila nesnalažljivom i iscrpljenom, sada znam koliko vrijedim i koliko si me ti osamostalio i formirao kao osobu. Na tome sam ti neizmjerno zahvalna.
Za kraj ti želim reći da se ne kajem što sam upisala Filozofski fakultet i tebe kao jedan od moja dva Odsjeka. Mislim da si me itekako dobro pripremio za daljnji život. Upoznala sam velik broj iznimno talentiranih, sposobnih i mudrih profesora, ali i studenata čijih ću se riječi zasigurno još dugo prisjećati. Preda mnom je još jedna, posljednja godina studija i nadam se da ćeš me i u njoj podučiti nečemu novome i korisnome. Sva saznanja i okolnosti koje smo prošli zajedno, kako one planirane tako i one neplanirane, namjerne ili slučajne, zauvijek ću pamtiti trudeći se potisnuti sve one trenutke koji su bili stresni i ne baš tako radosni.
S neizmjernom zahvalnošću,
tvoja Dora Šiško
P. S. Želim ti još velik broj novih, mladih nada koje će s istim entuzijazmom i znatiželjom upisati Odsjek za hrvatski jezik i književnost. Pazi što činiš s njima! ?
