Patološko funkcioniranje zločinačkoga uma

Miro Morović, Voštani princ, Naklada Fragment, Split, 2021.

Ljubitelji su Morovićeve proze koncem 2021. dočekali novi kriminalistički roman iz njegova pera. Obimom nešto manji od prvijenca naslovljenoga  Djeca Slijepoga kovača (2019.), splitska Naklada Fragment objavljuje roman Voštani princ koji se može, a i ne mora, shvatiti nastavkom prvoga romana. Podijeljen u golemih sedam poglavlja, s mnoštvom dodatnih poglavlja i integriranom rubnom pričom, naznačuje vremenski period tekstualnoga trajanja od 20. siječnja do 5. veljače nenaznačene, ali, jasno je, našoj suvremenosti bliske godine.

Detektiv Andrew Frame ostaje protagonist drugoga romana, dok se radnja odvija na dvjema lokacijama – u fiktivnom gradu imenom Shallow Lake City te Red Pineu. Pri tome Morović ostaje vjeran ekstradijegetičkom i heterodijegetičkom pripovjedaču odnosno sveznajućem pripovjedaču u trećem licu. Početak romana usmjeren je književnom oživljavanju glavnoga detektiva, čitateljima već poznatog, mrzovoljnog i zuboboljom ozlovoljenoga Andrewa Framea koji za vrijeme počinjenja zločina koji će istraživati boravi u stomatološkoj „sobi za mučenje“. Dobivši vijest o bizarnom ubojstvu djevojke u zoološkom vrtu, točnije, u spilji crne pantere koja ju je već mrtvu onjušila i leš joj trajno unakazila ugrizima, pripovjedački glas uvodi čitatelja u prvi zaplet Morovićeva prozopisa gdje je vidljiv napredak u odnosu na prvi roman. Naime radnja nije inertna i ne usporava se nepotrebno predugim opisima ili predstavljanjem likova, već odmah oblikuje kontekst corpus delicti. Radnja je prema tome već od drugoga poglavlja vehementne naravi, a o glavnim likovima, njihovim pozicijama i preokupacijama čitatelj dobiva šture informacije u svrhu kratkoga prisjećanja.

Kao već iskusan dugogodišnji policijski istražitelj, detektiv Frame opaža detalje koji bi mu trebali pomoći pri razrješavanju zagonetke zločina, odnosno – pronalaska ubojice, rekonstrukcije događaja i razumijevanja motiva toga čina. Začudnost se pri tom zlodjelu povećava pri detaljnom pregledavanju spilje kao glavnoga skrovišta divlje mačke u zatočeništvu – pokraj leša djevojke u žutoj haljini pronađeni su određeni zanimljivi predmeti koji upućuju na ubojstvo uređeno prema određenom „stilu“. Proces istrage u ovome romanu možda bi i tekao staloženije da se Andrewu Frameu i njegovu mlađem pomoćniku Stewartu, prema zapovijedi nove šefice policije Sophije Alley, nije pridružio Frameov rival, detektiv William Milligan sa svojom pomoćnicom Jane. Isto tako, u ovome se romanu pojavljuje već otprije poznati lik mladoga novinara Dylana, s kojim se Frame nerijetko sastaje zbog razmjene informacija. To, dakako, dovodi u pitanje diskretnost policajca i njegovih metoda u saznavanju i dijeljenju povjerljivih informacija, a osuda ili odobravanje takvoga funkcioniranja na odabir se daje upravo čitatelju. Motiv istrage dodatno se komplicira nestankom djevojčice Michelle u mjestu Red Pine te se samim time i proširuje kad se pojavi poveznica između dvaju navedenih slučajeva – silueta visokog, u crno odjevenog, blijedog, ćelavog muškarca.

Osim motiva žrtve, ubojstva, otmice, misterioznog bljedolikog osumnjičenika, angažiranja cjelokupnog policijskog aparata i timova policijskih istražitelja, Morović u ovom romanu ponovno otvara etička i moralna pitanja svojstvena svakidašnjici, običnim ljudima, ali i pripadnicima detektivske elite. Stoga nije neočekivana naglašena problematika proživljene traume gubitka partnera na zadatku uz neizostavno propitivanje prolaznosti života, nezadovoljstvo odabira vlastitoga životnoga puta (ponajprije profesionalno-poslovnoga), nemogućnost ostvarivanja prisnijega odnosa sa ženskom osobom, privatne istražiteljske mračne tajne, ženska nesigurnost i problem pri uspostavi autoriteta; problem figure zločinca koji pomoću obiteljskih veza, sposobnoga odvjetnika i dobrostojeće pozicije izbjegava kaznu; odgoj djece u domovima za napuštenu i nezbrinutu djecu; lijenost i nezainteresiranost pojedinih policijskih službenika zbog čega slučajevi ostaju zastarjeli i neriješeni… Razgrnemo li zastor fikcije ovog popularnog književnog žanra, čitatelj će jasno iščitati probleme s kojim se suočavaju ljudi u nama poznatoj, ovih dana nimalo jednostavnoj stvarnosti. Vidljiva je stoga i Morovićeva kritika navedenih društvenih anomalija. Neizostavna je i misteriozna, lokalno mitizirana priča, a samim time postaje iskoristiv dodatak izobličenom, kriminalnom umu za traženje osobne pravde i naplaćivanje dugova.

Tri temeljne fabularne linije granaju se s jasno isplaniranim ciljem razjašnjavanja situacije što pomaže istražiteljima, ali i čitateljima koji se zajedno s likovima približavaju razrješenju enigme zločina. Zbog toga tekst nije opterećen retrospekcijskim epizodama, a u priči se svjesno održava linearnost radnje. Morovićevim prozopisom podjednako se izmjenjuju usvojene pripovjedačke tehnike, od kojih zasigurno dominiraju živi dijalozi među likovima.

Zanimljivost, poboljšanje i vještina Morovićeva pisanja vidljivi su u Voštanom princu zapletanjem radnje, uvođenjem mnoštva novih likova koji nisu slučajni jer svaki od njih ima svoju ulogu i svrhu, svoje mjesto u raspetljavanju zagonetke. Enigma se, jasno je, na kraju i razrješava, uz plaćanje cijene koja i nije neočekivana.

Upoznavajući i iščitavajući Morovićevo pismo, zaključiti je da se u njem, kao i u mnogih suvremenih autora, isprepleću elementi hard-boiled krimića s elementima trilera, što radnju romana čini napetijom, a likove životnijima. Time likovi naglašavaju svoje posebnosti i pomažu nam u suživljavanju s njihovim mislima, problemima, nedaćama, dvojbama.  

Hoće li se nakon zločinačke epizode Voštanog princa detektiv Frame susresti s još kojim problemom i hoće li upravo Andrew biti junak još kojega Morovićeva romana, zasigurno znade (možda trenutačno i planira) sam autor.

Ana-Marija Posavec

Izvor naslovnice: Voštani princ – Književnost (skolskaknjiga.hr)

Comments are closed.

Sva prava pridržana 2022., Filozof iz Osijeka

Pravila privatnosti