O mađarskom dnevničkom putopisu “Sentimentalno putovanje” Fejtő Ferenca

Fejtő Ferenc mađarski je autor 20. stoljeća koji se oduševio ljepotama Hrvatske. Putovanje po Hrvatskoj inspiriralo ga je za pisanje Sentimentalnoga putovanja (Érzelmes utazas) u kojemu opisuje vlastite doživljaje i stavove prema kulturi, politici i pejzaža. Putovanje traje od 27. lipnja do 2. kolovoza 1934., a opisani su Zagreb, Sušak, Dubrovnik, Cavtat, Kotor, Cetinje, Korčula i Split. Najviše vremena pripovjedač je proveo u Zagrebu, gdje mu se nalazi rodbina. Ondje većina njegovih doživljaja počiva na asocijacijama. Pripovjedača u Zagrebu mjesta i detalji često asociraju na radosno djetinjstvo provedeno s bakom i djedom.

Sentimentalno putovanje nije tek putovanje i opisivanje pejzaža i vlastitih osjećaja, već je tekst iznimne vrijednosti zbog svoje intertekstualnosti, intermedijalnosti i romansiranja. Već se naslov djela referira na Sterneovo Sentimentalno putovanje po Francuskoj i Italiji, a čitajući tekst, jasno je da je autor vrlo dobro poznavao tadašnje kulturne prilike jer isprepleće slikarstvo, kiparstvo, glazbu, kazalište, književnost i politiku. Tako na primjer u jednoj slici povezuje Meštrovićev kip, Haydenovu i Wagnerovu melodiju i stihove mađarskoga pjesnika Ady Endrea. Osim toga u tekstu su prisutni kao žive figure i glumica Erika Druzović o kojoj pripovjedač pripovijeda kao o prijateljici koja je imala raznih ljubavnih zapleta te slikar Petar Dobrović za kojega navodi da je bio Krležin prijatelj te je kod njega u Mlinima pripovjedač proveo neko vrijeme. Iz svega navedenoga jasno je da ovaj dnevnički putopis nije tek obična knjiga, već sinteza različitih područja života jednog intelektualca za vrijeme Jugoslavije.

Nasuprot kulturi u tekstu se ističe politika. Iščitava se snažna kritika protiv tadašnje aktualne politike, a zbog toga je knjiga dugo bila zabranjena. Kao što to biva s većinom zabranjenih djela, i ovo je ostalo zaboravljeno sve do kraja 20. stoljeća. Zahvaljujući nagradi Prix Europe Europskog parlamenta u Strasbourgu 2001. godine, ovo književno djelo prevedeno je na hrvatski jezik.

Sentimentalno putovanje iznimno je važno za hrvatsku književnost jer, osim što opisuje put po Hrvatskoj, sadrži esej o našem velikom autoru – Miroslavu Krleži. Naime pripovjedač pripovijeda o Krleži, opisuje ga i predstavlja onako kako hrvatska kritika ne može jer ga pripovjedač promatra očima druge nacije – mađarske. Pripovjedač iznosi vlastita promišljanja o Krležinoj noveli Smrt bludnice Marije i o njegovu stvaralaštvu uopće. Iz tih se redaka može iščitati kako su hrvatsku književnost i kulturu doživljavali Mađari. Vrlo je vrijedna perspektiva koju nam Fejtő pruža jer kroz djelo spoznajemo književne i kulturne vrijednosti kojih možda i nismo svjesni zato što su nam svakodnevne.

U Hrvatskoj se ovaj tekst pojavio tek 2003. godine kada ga je s mađarskog prevela Xenia Detoni. Prijevod je vrlo dobar i razumljiv. Ipak, mnogi su izrazi ostali na njemačkom i francuskom jeziku, kako je to i u originalu, a nisu prevedeni ni u bilješkama. Zbog toga nekolicinu izraza mogu razumjeti samo oni koji razumiju ta dva jezika. Nažalost, književna kritika nije posvetila pozornost ovome dnevničkom putopisu pa on ostaje nepoznat ili barem dalek hrvatskom čitatelju iako je preveden i dostupan.

Sentimentalno putovanje izniman je stvaralački rad koji ostavlja bez daha i navodi nas na promišljanje. Sentimentalno putovanje nije dovoljno tek pročitati, već ga je potrebno iščitati i prepustiti mu se kako bismo i sami mogli proživjeti svojevrsno sentimentalno putovanje jer ono u tekstu nije jednoznačno. Otkrivanje značenja putovanja prepušteno je čitatelju. Nema sumnje da će ovaj dnevnički putopis obogatiti čitatelja, proširiti mu vidike i zasigurno ga neće ostaviti ravnodušnim. Velika je šteta da se hrvatski čitatelj ne upozna s mađarskom književnosti, a zašto, otkrit će kada pročita Sentimentalno putovanje.

Valentina Sabolić

Comments are closed.

Sva prava pridržana 2022., Filozof iz Osijeka

Pravila privatnosti