Tijekom školovanja vrlo zastupljena i spominjana tema jest program Erasmus. Što je zapravo Erasmus? Erasmus je EU-ov program pomoću kojeg se podupiru obrazovanje i osposobljavanje mladih diljem Europe. Njegova usmjerenost bazirana je na socijalnu uključenost, zelenu i digitalnu tranziciju te promicanje sudjelovanja mladih u demokratskom životu. Program mladima nudi širok spektar mogućnosti, kao što su visoko obrazovanje, strukovno obrazovanje i osposobljavanje. Dosta mladih je zainteresirano za ovakav vid školovanja, no nisu dovoljno upoznati s njim. Potaknuta time odlučila sam intervjuirati studenticu koja je donedavno bila dio programa Erasmus te je sa mnom podijelila informacije iz prve ruke. Moja sugovornica Danijela Vulić studentica je prve godine diplomskog studija Engleskoga jezika i književnosti i Sociologije. Studentica je sa mnom podijelila svoje iskustvo te korisne savjete za studente koji su zainteresirani postati dio Erasmus programa.
Poštovana kolegice, lijep pozdrav i zahvaljujem Vam se na sudjelovanju u ovom intervjuu. Za početak htjela bih Vas pitati kako ste se uopće odlučili na školovanje putem Erasmus programa?
Na Erasmus sam se odlučila zato što, između ostalog, ne volim rutinu i neku ustaljenost rasporeda koju fakultet generalno pruža – svaki dan isti kolegiji, iste kolege i profesori (ništa loše u tome, samo ponekad postane zamorno). Nadalje, Erasmus pruža nezaboravno iskustvo drugačijeg principa studiranja, ali ono što me osobno najviše privlači jest činjenica da je to jedno veliko iskustvo s kulturne strane, ponajviše ako se ode u zemlju koja se uvelike kulturno razlikuje od RH.
Što biste nam mogli reći o uvjetima koje je potrebno ispuniti? Koje je uvjete neophodno ispuniti za takvo školovanje?
Što se uvjeta tiče, nisu posebno zahtjevni. Prije svega, gleda se ukupni prosjek ocjena dosadašnjih semestara, razina poznavanja engleskog jezika (minimalno B2) te motivacijsko pismo koje se piše o tome što očekujemo od Erasmusa i kako ćemo uporabiti iskustva stečena na Erasmusu po povratku na matično sveučilište.
Koliko dugo ste se školovali u inozemstvu?
U inozemstvu, točnije na Sveučilištu u Sevilli, školovala sam se 6 mjeseci, odnosno jedan semestar tijekom preddiplomskoga studija.
Imate li savjete za student koji razmišljaju postati dio Erasmus programa?
Najvažnije je sve dobro istražiti. Prvo pregledati popis ugovora koje matično sveučilište ima s drugim sveučilištima kako bi se znalo koji izbor postoji. Nakon toga valja pogledati iznose stipendija koje se dodjeljuju za odabrana sveučilišta jer iznosi stipendija variraju. Ono što sam ja osobno još učinila bila je provjera postoje li državni studentski domovi u zemlji izbora (za Španjolsku to na primjer nije tako) jer su studentski domovi povoljniji izbor od najma stana. Dobro je informirati se o standardu države u koju se ide kako bi studenti imali saznanje o okvirnim mjesečnim troškovima i je li iznos mjesečne stipendije dovoljan za stanarinu i ostale troškove. Također vrlo je važno nakon izbora sveučilišta provjeriti postoje li na njemu ekvivalentni kolegiji kako bi si olakšali polaganje ispita, odnosno kako bi se izbjeglo polaganje ispita po povratku na matični fakultet.
Možete li nam reći nešto o Vašem iskustvu? Kakva su Vaša iskustva? Imate li više negativnih ili pozitivnih iskustava?
Moja iskustva uistinu su pozitivna. Odabrani fakultet bio je pun pogodak jer je organizacija predavanja bila odlična, kolegiji zanimljivi, a profesori jako pristupačni. Doduše, studiram engleski jezik pa pretpostavljam da bi mi na svakom fakultetu bilo jednako s obzirom na to da je nastava na katedri za anglistiku na engleskom jeziku u svim europskim državama, a ne na matičnom jeziku. Što se tiče sociologije, ispite sam položila po povratku jer profesori u Sevilli nisu dobro pričali engleski jezik, ali nisam imala nikakvih problema s polaganjem ispita na FFOS-u. Način života u Sevilli me oduševio i nije se bilo teško priviknuti.
S čime ste imali najviše poteškoća? Jezik, predmetna razlika…
Jedina poteškoća je bila ta da sam dva ispita iz sociologije položila po povratku jer su u Sevilli zahtijevali B2 razinu iz španjolskog jezika za upis kolegija, a moja razina je B1. Međutim to se lako riješilo po povratku. Što se tiče predmetne razlike, svi profesori na FFOS-u maksimalno su mi izašli u susret s priznavanjem položenih kolegija tako da tu nije bilo nikakvih problema. A što se tiče generalne komunikacije, nikakvih problema nisam imala jer znanje španjolskog jezika sasvim mi je dovoljno za pristojnu komunikaciju na dnevnoj bazi. Ostalih poteškoća uistinu nisam imala.
Jeste li primali posebnu stipendiju i je li ona uopće moguća?
Primala sam standardnu mjesečnu stipendiju od 450 Eura koja se isplaćuje za Erasmus studente u Španjolskoj. Međutim postoji i dodatni iznos od nekih 200 Eura za studente koji ispunjavaju uvjete za to, a uvjet je da mjesečna primanja po članu obitelji ne prelaze određeni iznos, no ne znam točno koji jer nisam ispunila taj uvjet.
Razgovarala Lucijana Ćurković
(Izvor naslovne slike: http://putujmojeftino.com/wp-content/uploads/2015/10/Sevilla-02.jpg)
