Glagoljica ponovno oživljena ili o drugom izdanju romana “Az” Jasne Horvat

Roman Az osječke književnice i znanstvenice Jasne Horvat prvi je put objelodanjen 2009. godine te mu je 2010. godine dodijeljena Nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za književnost. Navedeni roman predočuje život i likove Svete Braće – sv. Konstantina Ćirila Solunskoga (Filozofa) i sv. Metoda kao apostole staroslavenske jezične liturgije i pismenosti te proces oblikovanja slavenskoga (hrvatskoga) pisma – glagoljice. Zbog svega navedenoga roman Az smatra se povijesnim romanom jer su u romanu prikazani autentični povijesni podatci o vremenu i mjestu djelovanja Svete Braće, točnije sv. Konstantina Ćirila te je uočljiva autentičnost povijesnih likova u romanu. To znači da se autorica Jasna Horvat koristila povijesnim izvorima pri pisanju romana, a jezik kojim je pisan roman jest „jezik filologije“ (Lukić, 2020: 236), zbog upotrebe filoloških izvora pri pisanju romana, posebice kada je riječ o glagoljičnoj azbuci. Toj tvrdnji ide u prilog činjenica da je tekst romana bogat grecizmima, latinizmima i staroslavenizmima (isto: 242).

U hrvatskoj humanističkoj (povijesnoj i filološkoj) javnosti najpoznatiji izvori koji su poslužili Jasni Horvat pri konstruiranju romana Az jesu: 1. Anđelko Badurina, 2000. Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 2. Josip Bratulić, 1998. Žitja Konstantina Ćirila i Metodija i druga vrela. Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 3. Nikola Crnković, 2007. Hrvati za narodnih vladara. Novalja: Matica hrvatska – Novalja, 4. Stjepan Damjanović, 2004. Slovo iskona. Zagreb: Matica hrvatska, 5. Velimir Deželić ml., 1927. Sofiju odabra. Zagreb: Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima u Zagrebu, 6. Tine Grem, 2004. Simbolika brojeva. Zagreb: Mozaik knjiga, 7. Franc Grivec, 1985. Sveti Ćiril i Metod, slavenski blagovjesnici. Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 8. Josip Hamm, 1947. Čitanka starocrkvenoslavenskog jezika s rječnikom. Zagreb, 9. Anica Nazor, 2008. Knjiga o hrvatskoj glagoljici „Ja slovo znajući govorim“. Zagreb: Erasmus, 10. Petar Runje, 1998. O knjigama hrvatskih glagoljaša. Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 11. Slavomir Sambunjak, 1998. Gramatozofija Konstantina Filozofa Solunskoga, hipoteza o postanku i značenju glagoljice. Zagreb: Demetra, 12. Josip Leonard Tandarić, 1993. Hrvatskoglagoljska liturgijska književnost, rasprave i prinosi. Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 13. Darko Žubrinić, 1996. Hrvatska glagoljica – biti pismen, biti svoj. Zagreb: Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima i drugi (Mihanović-Salopek, 2009; Lukić, 2020: 236–237).

Drugo izdanje romana Az (2020) formirano je u više cjelina: Predgovor, „tijelo“ romana Az, Pogovor prvomu i drugomu izdanju romana Az dr. sc. Hrvojke Mihanović-Salopek te prof. dr. sc. Milice Lukić, Navodi i napomene, Tumač, Najvažniji izvori, Rodoslovlja, Bilješka o autorici i Aula glagoljice na Ekonomskom fakultetu u Osijeku (slikovni prikazi). Tijelo romana Az sastoji se pak od pet dijelova (priča). Prvi dio nazvan je Jedinice Metodijeva dnevnika te obuhvaća glagoljičnu azbuku od slova A (azъ) do slova Z (zemli) odnosno od broja 1 do broja 9 koji označavaju brojevnu vrijednost svakoga glagoljičnog slova. Drugi dio nazvan je Desetice carice Teodore koji obuhvaća glagoljičnu azbuku od slova Ï (ïže) do slova P (pokoi) odnosno od broja 10 do broja 90. Treći je dio romana naslovljen Stotice Anastazija Knjižničara te sadržava glagoljičnu azbuku od slova R (rьci) do slova C (ci) odnosno od broja 100 do broja 900. Četvrti je dio romana naslovljen Tisućice jednog Gebalima koji sadrži samo dva slova glagoljične azbuke: slovo Č (črъvъ) s brojevnom vrijednošću 1000 te slovo Š (ša) s brojevnom vrijednošću 2000. Peti je dio romana Az naslovljen Slovarij koji je potpuno neovisan dio u odnosu na prethodna četiri dijela romana jer se isključivo oslanja na filološku literaturu, točnije na gramatologiju i grafolingvistiku kao filološke discipline te se u njem glagoljica promatra u njezinoj „trostrukoj kodiranosti/tripartitnosti – kao slova/grafemi koji stoje za određeni glas u jeziku, kao oznake za brojeve (u tzv. gematrijskoj funkciji) i kao leksičke jedinice podignute na razinu simbola“ (Lukić, 2020: 239). Važno je istaknuti da su četiri priče (naracije) o sv. Konstantinu Ćirilu i procesu nastanka glagoljice kao slavenskoga pisma zasebne jer svaki lik pojedine priče (sv. Metod, carica Teodora, Anastazije Knjižničar i Gebalim – hrvatski knez Mutimir) subjektivno interpretira i prosuđuje lik sv. Konstantina Ćirila i njegovo djelo (izum) – glagoljicu.

Za hrvatsku je kulturu i identitet neizmjerno važan četvrti dio Horvatičina romana Tisućice jednog Gebalima jer potvrđuje da je glagoljicom postavljen temelj razvoju hrvatskoga jezika i hrvatske književnosti u okviru slavenske pismenosti. Zato je roman Az osječke književnice i znanstvenice Jasne Horvat namijenjen studentima kroatistike i slavistike jer je pisan znanstvenom terminologijom (paleoslavistika i paleokroatistika), poklonicima hrvatske (slavenske) povijesti, filozofima, semantičarima, a ponajprije svim ljubiteljima hrvatskoga (slavenskoga) pisma – glagoljice.

Martina Jurčević

Literatura:

1. Lukić, Milica. 2020. “Pogovor 2. izdanju: Az ponovljen”. U: Jasna Horvat, 2020. Az. Zagreb: Ljevak, str. 235–247.

2. Mihanović-Salopek, Hrvojka. 2009. “Pogovor romanu Az“. U: Jasna Horvat, 2009. Az. Zagreb: Ljevak, str. 225–231.

Comments are closed.

Sva prava pridržana 2022., Filozof iz Osijeka

Pravila privatnosti