Jorge Bucay argentinski je psihijatar, psihoterapeut i pisac. Njegove knjige prevedene su na dvadeset i četiri jezika te postale uspješnice u više od trideset zemalja. Jorge nas na psihoterapeutski način uči nečem novome te vodi putem samospoznaje kroz priče. Još od davnina u pričama se susrećemo s najdubljim mislima i osjećajima ljudskog roda. Upravo zato me se dojmila njegova knjiga Ispričat ću ti priču koja se čita u jednom dahu. Objavljena je 1994. pa su mnogi već upoznati s njom, ali zbog svoje tematike i poruka koje šalje ne smije se zaboraviti. Malo je autora koji su upoznati s tim kako nas priče mogu zaliječiti. Upravo zato u ova vremena nakon bezbroj pročitanih lektirnih naslova, vrijedno je opustiti se uz ovu knjigu.
Radnja se vrti oko mladića Damiana koji dolazi Jorgeu na psihoterapiju. Njega muče svakodnevni problemi jednog mladića njegovih godina – od odnosa s djevojkom, prijateljima, obitelji do očekivanja drugih i vlastitih sumnji u sebe. Jorge ga tijekom godine i pol dana liječi na vrlo neobičan način. Za njega nije bit, kao kod većine psihoterapeuta, tražiti uzroke problema u prošlosti, nego se koncentrirati na sadašnjost i naučiti čitati ljude i situacije u kojima se trenutačno nalazimo. Pričajući mu priče, od grčkih mitova preko japanskih parabola i učenja zen-budista do priča europskih naroda i onih za koje ne znamo jesu li njegove istinite priče ili proizvod njegove mašte, Jorge pomaže mladiću upoznati samog sebe i prevladati svoje predrasude. Knjiga pokazuje kako ništa u životu nije jednostavno, ali na vrlo optimističan način ističući kako bez govora i komunikacije nema ljudskog društva. Čitatelj nakon svakog manjeg poglavlja ima o čemu razmisliti.
Za kraj izdvojit ću citat koji se nalazi na koricama knjige u kojima sam autor najbolje progovara o njoj: „Ove priče napisane su kako bi pokazale put. Pronaći skriveni dijamant u dubini priče zadaća je svakog pojedinačno.“
Ena Knežević
