Izvrstan metodički savjetnik

Tijekom školovanja učenici i učitelji susreću se s obveznim čitanjem koje je danas ključni problem unutar suvremenog obrazovanja kako za učenike koji nemaju naviku čitanja  tako i za nastavnike koji ne znaju kako potaknuti svoje učenike na čitanje. Ovim problemom bave se Marina Gabelica i Dubravka Težak u svojoj knjizi Kreativni pristup lektiri. One govore o lektiri kao o konceptu koji treba nadilaziti književna djela koja su propisana kurikulumom. Autorice smatraju da je lektira tek pomoćno sredstvo pomoću kojega učenici trebaju doći do jednog plemenitijeg cilja, a to je ponovno posezanje za knjigom bez osjećaja obveze ili prisile na čitanje.

Književna djela koja su preporučena često se u analizi svode na formu i sadržaj, dok se zanemaruje „umjetnički potencijal književnog djela“. Lektiru definiraju kao „portal djeteta u svijet književnosti i užitka samostalnoga čitanja, saveznik u stvaranju neraskidivoga prijateljstva između djeteta i knjige“. Cilj ove knjige jest iskorijeniti loše navike koje nastavnici ponavljaju ne želeći se suprotstavljati tradiciji i pokušati oživiti čitateljske navike te motivirati učenike i pokazati im kako pristupiti djelima jer tako nastaju „čitatelji“. Knjiga je ispunjena različitim metoda, no ostavljeno je nekoliko metoda koje nisu dovršene ili zahtijevaju dopunu.

Knjiga od četiristotinjak stranica raspoređena je u pet glavnih poglavlja. Prije prvoga poglavlja autorice navode definiciju lektire i svrhu svoje knjige. Unutar prvoga poglavlja govori se o lektiri tijekom povijesti obrazovanja te o aktualnim problemima lektirnoga popisa. Također spominju i kriterije izbora lektirnih djela. Drugo poglavlja naslovljeno je „Istraživanje i promišljanje o čitateljskoj kulturi i poticanju čitanja“ unutar kojega se govori o čitateljskoj kulturi u Hrvatskoj, o hrvatskim čitankama, lektirama u osnovnim školama i čitateljskim navikama. Treće poglavlje govori o kreativnim pristupima lektiri, na primjer bavi se načelima umjetnosti riječi, načelom žanra, načelom imerzije, načelom znatiželje, načelom integracije i korelacije, načelom praktične pismenosti i interaktivnosti. Četvrto poglavlje ispunjeno je idejama kako organizirati lektirini sat. Cijelo poglavlje ispunjeno je idejama koje su primjenjive u sve tri nastavne etape. Kronološki najprije pristupaju motivaciji prije čitanja lektirnoga djela, potom tijeku čitanja i koracima nakon čitanja djela. Navode se ideje vezane uz interpretaciju lektirnog djela. Pet poglavlje nadovezuje se na prethodno i unutar njega pronalazimo kreativne ideje za čitanje, pripovijedanje, interaktivne lektirne bilježnice, istraživanje priče, razvoj jezičnih djelatnosti, stvaralačke aktivnosti. Pred kraj knjige nalazi se popis KPL ideja u knjizi te su uz svaku ideju napisane i stranice gdje se točno te ideje mogu pronaći.

Opisana knjiga ima mnoge prednosti ako ih zainteresirani čitatelji uspiju primijeniti u svojim pristupima književnim djelima. Ispunjena je šarolikim idejama koje su razrađene do najsitnijih detalja, no većina metoda može se preoblikovati. Čitanjem njezina uvoda naglašava se što je zapravo cilj obrazovanja. Knjiga Kreativni pristup lektiri nije namijenjena isključivo nastavnicima Hrvatskoga jezika nego obuhvaća sva područja te uz malo truda i kreativnosti opisane metodičke ideje mogu se primijeniti i u drugim nastavnim područjima i predmetima.

Svaka metoda podrobno je prikazana te su naglašene njihove pozitivne, ali i negativne strane.  

Izdvojila sam nekoliko korisnih metoda:

Razredna knjižnica – čitateljski kutić

U svakoj učionici organizira se kutak za čitanje u kojem bi se skupljale različite knjige i drugi sadržaji za učenike. Knjige koje bi se tu nalazile ne moraju nužno biti lektirna djela. Takav kutak treba biti opuštajući i njegov cilj je zainteresirati učenike i stvoriti naviku čitanja.

Tajanstveni čitatelj

Tajanstveni čitatelj jest aktivnost koja uključuje gosta koji može biti knjižničar, pedagog, roditelj ili neki drugi učitelj od kojeg se očekuje da učenicima čita neko književno djelo. Kako bi se kod djece izazvala radoznalost, poželjno je sakriti identitet gosta sve do zadnjega trenutka. Autorice ističu kako je posebno zanimljivo ako je gost netko od roditelja učenika. Gost može čitati djelo iz sjene dok učenici pokušavaju pogoditi tajanstveni identitet gost. Nakon čitanja učenici mogu postavljati pitanja i tako se zapravo učenike potiče na čitanje djela. Gost bi iščitavao samo jedan fragment ili odlomak.

Učiteljeva čarobna knjiga

Ova knjiga uključuje priče koje se ne nalaze unutar čitanki ili knjiga, to jest priče koje se čitaju za vrijeme sata. Ideja je da sve te priče umetnemo u posebno ukrašene korice. Cilj je čin čitanja pretvoriti u magično iskustvo i nekakvu vrstu rituala. Ta posebna knjiga s ukrašenim koricama ne bi trebala biti dostupna učenicima sve vrijeme, nego bi ju samo nastavnik imao pravo izvaditi, odnosno s njom raspolagati čime se ističe njezina važnost.

Detektiv priča – rad na tekstu

Učenici za vrijeme rada na tekstu, da bi bili dodatno motivirani, dobivaju uputu kako su oni sada postali detektivi u priči. Prema tome učenici dobiju zadatak pronaći dokaze unutar teksta. Zadaci bi se nalazili na karticama koje su naslovljene Strogo povjerljivo! ili slično.

Emocionalna karta lika

Učenici za što bolje razumijevanje likova trebaju što bolje proučiti motive i karakter likova. Učenici umjesto uobičajenoga opisivanja lika, dobiju zadatak napisati emocionalnu kartu lika, to jest kako se lik mijenja tijekom radnje. Emocionalna karta uključuje određenje lika, ključne događaje i vrijednosti u priči. Imamo vertikalnu i horizontalnu os gdje zapisujemo ključne događaje.

Igra tišine

Metoda koja se rabi za niže razrede jer učenik vježba slušanje i obavljanje radnji prema određenim instrukcijama. Zadaci uključuju kretanje, pjevanje, izgovaranje riječi i slično. Osim u književnosti ova metoda može se primijeniti i kada se na satu govori o jezičnim sadržajima.

Deset vježbi za povezivanje pokreta, zvuka, riječi i teksta

Unutar istoimenoga poglavlja nalazi se deset vježbi koje su međusobno povezane. Cilj tih vježbi jest učenike naučiti kako kvalitetnije predočiti tekst. Vježbe se nazivaju: Potpuna tišina, Zvuk bez pokreta, Pokret bez zvuka, Ozvučivanje pokreta, Imenovanje zvukova, Pokretom opisujemo zvukove, Ozvučivanje teksta, Tekst u pokretu, Korelacija s glazbenom kulturom – teorijsko slikanje i Korelacija s likovnom kulturom.

Na osnovi prikazanih metoda može se dobiti tek mali uvid u metodičku bogatstvo knjige. Za sve ostale metodičke prijedloge i ideje valja uzeti knjigu u ruke!

Dajana Smiljanić

(Izvor naslovne slike: Kreativni pristup lektiri,Marina Gabelica,Dubravka Težak (ljevak.hr); izvor ostalih slika: Marina Gabelica i Dubravka Težak, Kreativni pristup lektiri, Učiteljski fakultet, Zagreb, 2017)

Comments are closed.

Sva prava pridržana 2022., Filozof iz Osijeka

Pravila privatnosti